VINCENT WILLEM VAN GOGH

(1853.-1890.)

Njegov zivot bio je pravi neuspjeh. Bio je gubitnik na svim područjima kaja su u njegovo vrijeme i u svijetu u kojem je živio bila vazna:bio je nesposoban osnovati svoju porodicu,izdržavati se,pa čak nesposoban održavati konakte s ljudima.

Nije htio potisnuti stvarnost,nije htio ni patiti odričući se stvarnosti,htio je da ona postane razumljiva i dostupna. Uz pomoć umjetnosti svijet koji mu se činio neprijateljskim,trebao je da postane i njegov svijet. Spojio je umjetnost i život (ne slikati puku realnost,nego načelo života). Svojom umjetnošću želio je tješiti,iako je njemu čitavog života trebala utjeha. Ipak,slikarstvo mu je bila terapija,njegov život. Priznanje za svoje stvaralaštvo stekao je tek nakon smrti.

Otac mu je bio protestant Theodorus van Gogh. Tačno godinu dana nakon smrti prvog djeteta,30.1853.godine Anna Cornelia van Gogh na svijet je donijela dječaka koji je dobio ime po mrtvorođenom bratu: Vincent Willem van Gogh.

Vincentovo temeljno iskustvo bilo je i ostalo iskustvo gubitnika. Obećavajuća karijera trgovca umjetninama,koja je u Holandiji kao i u njegovoj porodici imala dugu tradiciju, završila je tako sto je dobio otkaz. Potom je počeo studirati teologiju,ali nakon godinu dana prekinuo je studij koji mu je postavljao prevelike zahtjeve. Nakon toga pokušao je raditi kao pomoćni ucitelj. Radeci među najsiromašnijima u belgijskom rudniku uglja Borinage,upoznao se s najstrašnijom socijalnom bijedom. Uskoro mu je uskraćeno i ono malo novca koji je dobijao. Od tada je u potpunosti zavisio od finansijske pomoći svoga četiri godine mlađeg brata Thea. Sve do svoje smrti bio je izložen strahu da će mu brat uskratiti pomoć.

Nakon što ni u jednom građanskom pozivu nije uspio,okreće se umjetnosti,odlazi u Bruxelles (Brisel). Tamo nastaju teme koje su mu bliske: seljaci koji rade,mračne žanr-scene prožete melanholijom (slika “Seljaci jedu krompir”,ili “Državna lutrija”). Koristi neizbijeljeni ingres-papir kao podlogu što mu pruža mogućnost da dominantnosti linije (koja prevladava), suprostavi zamagljene konture i fine prelaze.

Na Novu godinu 1882. Van Gogh odlazi u Den Haag i radi u ateljeu čije troškove iznajmljivanja plaća Theo. Tu nastaju prve slike u ulju. Pod uticajem Haške škole, 1882. slika “Na plaži u Scheveningenu”. Slikanjem pejzaža,panorama pokušava oživjeti “zlatno doba” holandskog baroknog slikarstva.

Van Gogh je imao poseban odnos prema boji,potiskuje konkretnu boju predmeta (lokalna boja).Bojom više ne naglašava posebna svojstva predmeta,nego njegova pojava u okvirima onoga čemu je slika posvećena-boja se tada opaža kao fenomen,odvojeno od predmeta,kao igra različito usklađenih mrlja.Tu se oslanja na tradiciju F. Halsa ili Rembrandta.

1885.godine odlazi u Antwerpen gdje mijenja spektar tema,socijalni angažman nije više u prvom planu. Distancira se od hrišćanstva i socijalizma,a jedina religija od tada mu je umjetnost. U Antwerpenu započinje vrijeme eksperimenata,upoznaje japansku umjetnost, kupuje japanske drvoreze i stiče uvid u njihovu dekorativnost,koja će ga fascinirati.

Nakon Antwerpena seli se u Pariz. U vrijeme kada je došao u Pariz impresionizam je već bio zastario. Boja i način vođenja kista postaće njegova najznačajnija sredstva izražavanja. Tu nastaje slika “Četiri suncokreta”-sasušeni cvijetovi postaju simboli,šifre patnje slikara,izražene u kontrastu plave i žute.

Napokon,osjetio se spremnim krenuti putem kojim je prije njega krenuo Cezanne (Sezan). Htio je poći na jug gdje je priroda,koja mu je bila potrebna za njegove studije,privlačnija,ima više svjetla,a boje su intezivnije. Tako 1888.godine odlazi u Arles (Arl). Uticaj takve klime vidi se na slikama: paleta je šarenija,boje svjetlije. Prva slika tamo naslikana je “Drvo breskve u cvatu”. Ne poznaje nikoga ko bi mu pozirao tako da su jedini motivi brežuljci,mostovi,drvece.

Posebno mjesto u njegovom stvaralaštvu zauzimaju “Suncokreti”,koji nadilaze samo prikaz cvijeća,prikazuju imaginaciju slikara,identifikaciju s njima. Slikao ih je kao dekaraciju za žutu kuću,koju je pripremao za Gauginov (Gogen) dolazak.

Van Gogh je imao jedan primarni cilj: osnovati zajednicu,udruženje umjetnika, tako da izvjesno vrijeme sarađuje sa Gauginom (Gogen). Nakon što je on odbio saradnju Van Gogh,po prirodi romantičar,zanesenjak,impulsivan i nestrpljiv,doživio je nervni slom i odrezao sebi desno uho ( “Autoportret sa povezanim uhom” ). I slika njegove sobe odaje svu njegovu usamljenost,napuštenost i uznemireno i napeto stanje,iako je ideja umjetnika bila suprotna tome (slika "Soba umjetnika u Arlesu").

Sliku “Badem u cvatu” slika kao poklon nećaku, koji je po njemu dobio ime Vincent. Na slici Vincent je primijenio svo svoje strpljenje i samosavladanje (što mu nije bila jača strana). I sam je rekao da je to možda, među njegovim radovima najbolje naslikana slika.

Razvijao je boju, liniju i kompoziciju; ostavio jak uticaj na umjetnike 20. vijeka.

Jedna od rijetkih slika koje je prodao je slika “Crveni vinograd”, Anni Boch za 400 franaka, ali ne i jedina kako neki izvori tvrde.